Nakon nevjerojatne pobjede naših rukometaša sinoć i prospavane noći još uvijek u nevjerici vrtim film - ne sjećam se kada sam vidio da neka ekipa igra tako dugo „u zoni“ na maksimumu svojih mogućnosti i da uspjeva napraviti apsolutno sve što zamisli!
Dok sam gledao naše s kakvom mirnoćom igraju, pitao sam se kakva je bila psihološka priprema prije utakmice i koji cilj su si naši dečki zadali. Odgovore smo dobili nakon utakmice kada su igrači rekli da su se fokusirali na to da odigraju najbolje što mogu i daju sve od sebe da pobijede favoriziranog domaćina s 1 razlike. To je nešto što je s obzirom na snagu ekipa bio ambiciozan cilj (odn. stretch target kako kažemo u poslovnom svijetu), a ako bi se slučajno ukazala prilika za nešto više, da budu strpljivi i zgrabe priliku za nešto više.
Ono što me fasciniralo je bila apsolutna mirnoća i fokus tijekom cijele utakmice dok smo povećavali razliku te čak i kad smo otišli na 16 razlike nije bilo niti tračka euforije. Strast, uživanje u igri, mirnoća, fokus. Gledam Duvnjaka kako smiruje igrače na terenu i onda ih razigrava brzinom munje, izbornika koji ulijeva mirnoću i fokus na time-outu…stvarno za divljenje!
Što mislite, što bi bilo da su rukometaši ušli u utakmicu s mišlju „Moramo dobiti s 11 razlike“ za što se, osim fenomenalne igre naših, trebalo poklopiti još puno drugih faktora? Kako bi naši reagirali kad su Poljaci smanjivali razliku sa 7 na 4 gola zaostatka u dva navrata? Vjerojatno bismo gubili motivaciju sa svakim poljskim golom ili našom greškom u napadu i ne bismo bili u mogućnosti zadržati takav fokus i mirnoću.
Takav utjecaj na naš performans imaju previsoko i nerealno postavljeni ciljevi u životu – umjesto da uživamo u svakom trenutku ostvarivanja cilja, u svakoj akciji, svakom malom koraku, mi često samo razmišljamo o „gapu“ između trenutnog stanja i cilja. Umjesto „vodimo sa 6 razlike i uživamo u igri“ razmišljamo „fali nam još 5 golova, glupo samo odigrali ovaj napad, suci su nas oštetili…“ i time gubimo fokus u igri i kvalitetu u našem performansu.
Znamo iz neuroznanosti, NLP-a i psihologije da ciljeve puno lakše ostvarujemo ako nismo fokusirani samo na krajnji ishod, već ako uživamo u svakom malom koraku koji nas vodi ka cilju. Ako si postavimo cilj koji je realan i moguć, ako smo dovoljno otvoreni da sanjamo i imamo vjeru da možemo biti puno više od onoga što možda u tom trenutku mislimo da jesmo, ako smo hrabri i uživamo u tome što radimo… ne postoje apsolutno nikakve granice naših mogućnosti!
Pouka:
1. Radite svoje privatne i poslovne planove u skladu sa svojim najboljim mogućnostima i realnošću!
2. Uživajte u svakom koraku na putu ostvarenja svog cilja!
3. Budite fleksibilni da u hodu mijenjate svoj cilj u svoju korist!
4. Budite hrabri i zgrabite priliku objema rukama!
Ili kako bi rekli neki američki motivatori: „When you walk up to opportunity's door, don't knock on it. Kick that bitch in, smile and introduce yourself!“
Mislim da od tih vrata nije ostao niti štok nakon što su naši dečki protutnjali kroz njih...
Ako želite naučiti kako postavljati i postizati ciljeve u svim sferama života i uživati u svakom koraku na svom putu, čak i kada „promašite pokoji napad“ i „dobijete isključenje“, imamo još dva slobodna mjesta u Next Level NLP grupi koja kreće 5. veljače! Kontakt: domagoj@life-training.eu, 099 2690 657
